Svrha laparoskopskog uređaja za punkciju je prodrijeti u cijeli sloj trbušne stijenke, uspostaviti kanal između vanjske i trbušne šupljine, neka kirurški instrumenti uđu u trbušnu šupljinu kroz rukavac uređaja za punkciju, dovršite kirurški proces i postići istu svrhu kao i tradicionalna otvorena kirurgija.
Budući da laparoskopski uređaj za probijanje mora ući u tijelo, zahtjevi proizvodnih standarda su relativno strogi, koji uglavnom pripadaju medicinskim uređajima klase II ili III klase III.
Postoje mnoge specifikacije raspoloživog laparoskopskog uređaja za probijanje: unutarnji promjer 5,5 mm, 10,5 mm, 12,5 mm, itd. Bez obzira koje specifikacije, svrha je smanjiti količinu krvarenja, natjerati pacijenta brže, skratiti vrijeme rada i da pacijent postane korisnik minimalno invazivne ab radne operacije.
Općenito govoreći, prednost laparoskopskog uređaja za punkciju je u tome što može izvesti minimalno invazivnu operaciju. Minimalno invazivna operacija ne zahtijeva invazivnu operaciju. Treba samo otvoriti 1-3 0.5-1 cm male rupe na pacijentu i umetnuti instrumentni kanal nazvan "rocar", što je prikladno za sve operacije koje se provode kroz ove cijevi. Ima prednosti male traume, lagane boli i brzog oporavka.
Endoskopska tehnologija prolazi kroz rez za veličinu ključa, kirurzi mogu umetnuti male izvore svjetlosti, kamere i kirurške instrumente kroz ključanicu - rez. Operacija izvedena operativnim kirurškim instrumentima vodi se slika koja se prenosi na monitor.
To uzrokuje manje oštećenja od tradicionalne operacije. Endoskopska kirurgija ima mnogo prednosti: kraći boravak u bolnici (većinu slučajeva), manje boli nakon operacije, ranije povratak na posao i manje ožiljaka.
Zbog poteškoća u endoskopskoj kirurgiji, pacijenti bi trebali odabrati iskusnije liječnike. Tek kada je takva operacija potrebna ako je pacijent primi, a liječnik treba pitati koliko je liječenje bolno.
Kad postoji ozbiljna adhezija između jajovodne cijevi jajnika i peritoneuma u blizini bočnog zdjeličnog zida ili uterosakralnog ligamenta, ako je operacija nepravilna, uzrokovat će ozljedu uretera. To može biti uzrokovano instrumentima ili električnim oštećenjima. To može biti potpuna transekcija ili djelomična ozljeda. Posljedice su povezane sa stupnjem oštećenja, vremenom otkrivanja i je li liječenje pravovremeno i prikladno. Nakon što se nađe bilo kakva ozljeda ili sumnjiva ozljeda, obratite se odjelu za urologiju za pravovremeno i ispravno liječenje, u protivnom će to uzrokovati ozbiljne posljedice. Ključ prevencije je da li liječnici potpuno shvaćaju anatomski položaj uretera u zdjeličnoj šupljini i dijelove sklone ozljedi. Jaka zdjelična adhezija često dovodi do zadebljanja zdjeličnog peritoneuma, što otežava razlikovanje tijeka uretera ispod njega, a lako je odrezati mokraćni kateter ili uzrokovati električne ozljede odvajanjem osipa, ligacije i hemostaze. U ovom trenutku, retroperitoneum treba prvo otvoriti kako bi pronašao ureter, a zatim bi se liza trebala izvesti nakon što se vidi njegov smjer trčanja i odnos s mjestom prianjanja. Druga metoda je umetanje ureteralnog katetera prije operacije, što je korisno za prepoznavanje položaja uretera. Kirurška procjena: Čini se da je jednostavna adhezija jajnika i jajovoda rijetka, a često postoje adhezije drugih zdjeličnih organa. Ili obrnuto, adhezija tubala za jajnik često je dio zdjelične adhezije. Stoga je prikladnije nazvati ga liza zdjelične adhezije. Načela rada, osnovne operacije i vještine koje slijede dva su ista, ali potonji uključuje širi raspon. Iako ova operacija uključuje samo oslobađanje adhezije, ona je zapravo osnova drugih laparoskopskih operacija i jedne od poteškoća laparoskopske kirurgije. Prije svega, sve tehnike korištene u oslobađanju adhezije, poput stezaljke, vuče, izloženosti, odvajanja, rezanja, elektrokauterije, elektrokoagulacije i šava, osnova su laparoskopske kirurgije. Ako ih ne savladate dobro, ne možete razgovarati o drugim operacijama. Drugo, ako se zdjelična adhezija ne riješi, a anatomski položaj različitih tkiva i organa nije jasan, prisiljavanje drugih operacija može nanijeti ozbiljniju štetu, što je zapravo veliki tabu u operaciji. Nadalje, zdjelične adhezije često su povezane s neplodnošću i kroničnom boli u zdjelici. Ako se adhezije ne riješe dobro ili su ozbiljnije adhezije uzrokovane nakon operacije, to je zaista protiv prvobitne namjere ove operacije. Stoga su operatori potrebni za savladavanje različitih vještina laparoskopske kirurgije, biti upoznati s anatomskim odnosom važnih zdjeličnih i trbušnih organa, te moći pronaći nepravilnosti u vremenu i učinkovito se nositi s njima. Stoga ova operacija nije prikladna za početnike.
